Istorijat Daljinskog Grejanja u Gradu Zrenjaninu

Snabdevanje potrošača toplotnom energijom u gradu Zrenjaninu započeto je 1970. godine puštanjem u rad privremene vrelovodne kotlarnice snage 5MW koja je snabdevala toplotnom energijom naselje 4.juli. Uporedo sa izgradnjom privremene vrelovodne kotlarnice, 1970 godine Skupština opštine Zrenjanin usvojila je Odluku o vrelovodu u okviru koje je definisan program toplifikacije grada Zrenjanina.

Za nosioca programa toplifikacije grada Zrenjanina odredjena je Radna organizacija "TERMOELEKTRANA", čija je osnovna delatnost bila proizvodnja tehnološke pare i električne energije.

Studija toplifikacije grada Zrenjanina je uradjena 1970. godine i njen koncept je predvidao izgradnju dva izvora toplotne energije, i to:
"JUG", koji bi koristio energiju iz postojećeg pogona "TERMOELEKTRANE" i snabdevao bi toplotnom energijom južni deo grada i
"CENTAR", koji bi obezbedio toplotnu energiju za potrošače u centru i severnom delu grada.

Realizacija programa "JUG" je sprovedena 1971. godine izgradnjom izmenjivačke stanice para-vrela voda snage 12,5 MW i magistralnog vrelovoda DN 400, koji je povezao "TERMOELEKTRANU" i postojeće potrošače toplotne energije. Time je prestala potreba za privremenom kotlarnicom u naselju 4.jul. Ista je 1972. godine dislocirana u severni deo grada (naselje BAGLJAŠ) u kome je tih godina započeta intenzivna stambena izgradnja i ukazala se potreba za za obezbedjenjem toplotne energije za grejanje novoizgradenih objekata.

Usvajanjem programa Pokrajinskog izvršnog veća o izgradnji energetskih objekata za proizvodnju električne i toplotne energije u Novom Sadu, Zrenjaninu, Pančevu i Sremskoj Mitrovici, ukazala se potreba za izmenom postojeće Studije toplifikacije grada Zrenjanina.

Nova studija toplifikacije grada Zrenjanina uradjena je 1976 godine i ona je predvidela snabdevanje svih potrošača toplotnom energijom u gradu Zrenjaninu iz jednog izvora i to "TERMOELEKTRANE", odnosno buduće Termoelektrane - Toplane Zrenjanin.

Realizacija novo usvojenog programa počinje iste godine sa izgradnjom magistralnog vrelovoda čiji projektovani kapacitet dugoročno može obezbediti normalno snabdevanje toplotnom energijom grada Zrenjanina.

Daljom izgradnjom magistralnog vrelovoda obezbedjeno je snabdevanje toplotnom energijom centra grada. To je dovelo do gašenja više od 10 kotlarnica na ugalj koje su znatno zagadjivale centar grada. Sa priključenjem novih potrošača povećana je i snaga izmenjivačke stanice (para-vrele voda) na 45 MW.

Program toplifikacije grada Zrenjanina iz 1976. godine je završen 1981. izgradnjom izmenjivačke stanice snage 90MW i izgradnjom magistralnog vrelovoda do severnog dela grada, čime je prestala potreba za privremenom kotlarnicom u naselju Bagljaš.

U periodu od 1981. godine do 1986. dolazi do intenzivne stambene izgradnje i priključenja novih potrošača na daljinsko grejanje. Istovremeno se radi i na završetku izgradnje TE-TO Zrenjanin. Krajem 1989. počela je sa radom i TE-TO Zrenjanin. Toplotni kapacitet izmenjivačke stanice je 140 MW a instalisana snaga potrošača priključenih na sistem daljinskog grejanja iznosi 120 MW.

Nakon 1992. dolazi do poznatih dešavanja i ekonomske krize, što dovodi do isključenja većeg broja velikih poslovnih potrošača i smanjenja instalisane snage priključenih potrošača na trenutnih 109,5 MW.

 
web dizajn: NetDesign Studio